Hilandar 2011 i još štošta

Koristeći odsustvo šefa, a isprovociran postovima u temi Pomoć oko izbora puta kroz Srbiju, traži se, u želji da sa vama podjelim iskustva sa jednog nezaboravnog putovanja, odlučih na napišem svoj prvi putopis i da vam riječju i slikom predstavim naše putovanje u manastir Hilandar u maju mjesecu ove godine.

Početkom godine zove me Stevan, ono standardno:
Gjde si rođo, šta ima, mogli smo ove godine na Hilandar? Mogli smo, što da ne, ’ajd nađemo se na kafi da razradimo plan…
Napominjem da je Hilandar već dugo u našim mislima, bilo bi lijepo otić’ ali nikad ništa konkretno o tome nismo pričali. I tako kafa po kafa, dogovor po dogovor, guglanje, viamišeliranje, prikupljanje informacija, razgovor sa sveštenicima koji posjećuju manastir i malo po malo plan je skovan. Odlučili smo da idemo krajem maja, primarni cilj nam je sam Hilandar, ali planiramo da do njega dođemo „okolo“. Znači, minimalno auto-put, maksimalno uživanje u vožnji i prirodi odnosno predjelima kroz koje prolazimo uz obilaženje svega i svačega. Šaljemo faks u manastir Hilandar kojim ih molimo da nam pošalju blagoslov za posjetu, nakon čini mi se dva dana dobijamo pozitivan odgovor i poziv za dan 24. maj. Stevan posao oko smještaja odrađuje perfektno, obezbijedio nam je noćenje u Nišu i Kumboru (CG) i rezervisao sobu u Jerisosu u kojoj smo se smjestili prilikom dolaska u Grčku i u koju smo se vratili nakon posjete manastiru, ali o tom potom. Ne mogu a da ne spomenem da nam je u samom procesu planiranja rute dosta pomogla tema Balkan moto tour 2010.

Manje više sve je dogovoreno, ekipa je tročlana, Stevan, Niko i ja, termin polaska određen, a ruta po danima je sledeća:
1. 21. maj, Šamac – Niš preko Bijeljine, Loznice, Valjeva, Požege, Čačka, Kraljeva, Kopaonika, Đavolje Varoši.
2. 22. maj, dan za dokolicu u Nišu.
3. 23. maj, Niš – Jerisos preko Soluna (uz obavezan obilazak Srpskog vojničkog groblja) i Stavrosa.
4. 24. maj, u 9.45 polazak brodom put Hilandara.
5. 25. maj, povratak iz manastira i zujanje po Jerisosu.
6. 26. maj, Jerisos – Ohrid.
7. 27. maj, Ohrid – Kumbor preko Albanije.
8. 28. maj, Kumbor – Šamac

Eto, pripreme završene, trenira se sjedenje na motoru i broje dani do polaska. U trenutcima kad ovo pišem pada mi na pamet onaj osjećaj koji (barem kod mene) preovladava neposredno pred put, a kulminira veče prije polaska. Kombinacija uzbuđenja, nemira, napada adrenalina… bojim se ako budem dalje opisivao pogriješiću, nadam se da znate o čemu pričam.

Daj 1.
Osvanuo je dugo čekani 24. maj. Posle slabo prospavane noći trk na već pripremljeni motor, pravac OMV pumpa po dozu kofeina i benzina, i u 06:00 polazak…
Posted Image
Put preko Brčkog i Bijeljine do Karakaja prolazi brzo, sami smo na dobrom, dobro poznatom putu tako da samo gas. U Srbiji se situacija totalno mijenja. Očekivali smo da put Loznica – Valjevo ima loše dionice ali ono što nas je tamo čekalo je blago rečeno katastrofa od puta. Ne želim da uvrijedim nekoga, ali put Loznica – Valjevo je najlošiji put kojim sam vozio u svom životu. Šteta onako lijepih predjela. Od Valjeva drugačija situacija, put bolji, predjeli fantazija tako da uz kafu na Divčibarama brzo stižemo do Čačka gdje ponovo odmaramo.

Posted Image

Posted Image

Dalje idemo za Kraljevo, pa „dolinom jorgovana“ na Kopaonik gdje već umorna tijela odmaramo i filujemo prijeko potrebnim kalorijama. Moram napomenuti da su krajevi kojima prolazimo izvanredni. Nemam mnogo fotografija ovog dijela puta ali utisak koji na mene ostavlja ovaj dio Srbije je izuzetno jak.

Posted Image

Posted Image

Posted Image

Posted Image

Posted Image

Odatle nepogrešivo stižemo do Kuršumlije i idemo dalje put Đavolje Varoši putem prema Kosovu. Slijedi razočarenje u put broj 2, dionica puta Kuršumlija – Merdare ubija volju za vožnjom, posebno kada vas takav put dočeka na šestoj stotini kilometara. Dovlačimo se do fenomena Devil’s town, uživamo u istom, odmaramo i kontamo koliko nas još i šta nas još čeka do Niša.

Posted Image

Posted Image

Shvativši da kad – tad moramo krenuti penjemo se na mopede i gas prema Prokuplju i dalje prema Nišu. U Niš stižemo u mrak, na satu stoji 650 km, nije loše za prvi dan. Uživajući u gostoprimstvu našeg domaćina Mikija i njegove porodice, uz obilan roštilj i pivo, zadovoljni danom koji je iza nas i istovremeno se radujući danima koji nas očekuju odlazimo do vikendice u kojoj ćemo se smjestit i stavljamo tačnu na dan 1.

Više fotografija možete pogledati ovdje.

Dan 2.
Ovaj dan je rezervisan za dokolicu, no motors. Jutro počinje radno

Posted Image

A po jutru se dan poznaje.

Posted Image

Posted Image

Posted Image

Ćele kula:
Posted Image

Spomenik palim na Čegru:
Posted Image

Sa domaćinom kao što je Miki u gradu kao što je Niš vrijeme brzo leti. Uz obilje svega prolazi i ovaj dan i već sutra ponovo jašemo.

    

1 Komentar za “Hilandar 2011 i još štošta”

  1. nelkic says:

    MOMCI LEPA VOZNJA.

Zaključeno je komentarisanje.